Važan cilj ranih faza kliničkih ispitivanja jeste da se otkriju moguće nuspojave lekova. Ali uprkos smernicama FDA koje pokušavaju da standardizuju izveštavanje o tome, studija Centra za kancer Univerziteta Kolorado je otkrila znatne varijacije u načinu izveštavanja o nuspojavama lekova, potencijalo praveći da neki lekovi deluju manje ili više bezbedno nego što zapravo jesu.
„Bez standardizacije načina na koji izlažemo takve podatke, postoji mogućnost da se stvore pogrešne informacije o ovim nuspojavama “, kaže Emili Sajmons, MD, MPH, stariji specijalizant Škole Medicine Univerziteta Kolorado i glavni autor studije.
Grupa koja uključuje iskusnijeg autora D. Rosa Kejmidža, MD, PhD, se zainteresovala za tu temu pošto je primetila koliko su drugačijie prezentovane nuspojave novih lekova za kancer pluća i shvatila da razlike u metodama izveštavanja mogu da potcene ili precene pravu bezbednost takvih lekova.
„Ponekad se zabeleži samo šteta koji se dogodi, recimo, kod 10 procenata ili više pacijenata na ispitivanju. Međutim, ukoliko bi podelili nuspojave na dosta malih podgrupa, možda nijedan događaj ne bi dostigao ovaj prag od 10 procenata i ništa ne bi bilo zabeleženo,“ – kaže Sajmons. „S druge strane kad se udruže racionalno grupisani događaji – kao što su zbunjenost i problemi sa pamćenjem – onda ova grupa prelazi 10 procenata i može se jasno videti nuspojave kao, na primer, veoma širok uticaj na više funkcije mozga.“
Ova zapažanja su navela Sajmons da pregleda sva klinička ispitivanja u fazi 1 i fazi 2 koja se tiču pacijenata sa rakom pluća koja su zabeležena u godišnjim sastancima Američkog Društva za Kliničku Onkologiju (ASCO) u periodu 2017-2019, što je glavni izvor za rezultate ranih faza ispitivanja, nalazeći sveukupno 209 ispitivanja.
Ono što je grupa pronašla jeste široki opseg variranja u načinima na koji istraživači ispitivanja izveštavaju o nuspojavama lekova.
Na primer, studija je pronašla da se koristilo šest različitih pragova pri odlučivanju kada nuspojava treba da bude zabeležena. Sajmons i njene kolege su takođe ustanovile da ukoliko su pacijenti tretirani sa više doza probnog leka, nuspojave se ponekad zabeležene jedino kad su se javile prilikom davanja svih doza leka. Sastavljajući podatke nuspojava preko doza može učiniti da lek izgleda više toksičnim time što su uključene nuspojave koje su se javile samo pri velikim dozama. Sa druge strane, uključivanjem nuspojava naročito malih doza leka može učiniti da lek deluje manje opasno nego što jeste pri preporučenoj dozi.
Dodatno, od pacijenata se očekuje da prijave sve simptome kada su na kliničkom ispitivanju i onda se prepušta istraživačima da odluče da li je, po njihovom mišljenju, simptom nastao zbog zbog leka ili je slučajno to dodatni simptom koji pacijent ima u to vreme.
„Odlučivanje da li je nuspojava vezana za tretman ili nije je subjektivno. Ako se oslanjamo na ovo, onda se rešavamo dela pozadinskog šuma koji dolazi od slučajnih simptoma. Međutim, takođe možete propustiti neke suptilnije nuspojave,“ – kaže Sajmons.
Studija Emili Sajmons je ustanovila da razlozi zbog kojih su pacijenti u nekim kliničkim ispitivanjima prestali da uzimaju lek ili su smanjili dozu se takođe obično ne zabeležavaju. Slično tome, neki pacijenti su radili test krvi da bi procenili moguće nuspojave, ali često nije bilo zabeleženo da li su svi na ispitivanju radili te testove, ili su testirani samo oni pacijenti kod kojih je prepoznat rizik od nuspojava.
„Ako ne znate da li su svi ili samo deo ljudi radili specifičan test krvi, onda ne znate da li deset ljudi sa abnormalnim rezultatima treba da bude dokumentovano kao 100 procenata ili 10 procenata ispitivane populacije. Neka ispitivanja zahtevaju od pacijenata da smanje dozu leka posle abnormalnog testa krvi, čak i bez drugih simptoma. Ukoliko ne znamo detalje zašto je dolazilo do promene u dozama ostaje nam puno prostora za nagađanje,“ kaže Sajmons.
Sajmons sugeriše da postoji ogromna prilika da konferencije i akademski časopisi standardizuju svoje uslove pri izveštavanju o nuspojavama da bi pomogli da se tačno prenese rizik.
„S obzirom na povećanu brzinu izdavanja dozvola za lekove, podaci iz ranih faza ispitivanja su esencijalni kako bismo napravili preciznu sliku o novom leku. Prepoznavanje i upućivanje na varijacije u načinima kako se izveštava o nuspojavama može da poboljša preciznost ovih slika u budućnosti.“ – kaže Emili Sajmons.
Materijali su obezbeđeni od strane Enčuz Medicinskog Kampusa Univerziteta Kolorado. Original je napisao Gart Sandem. Napomena: Sadržaj je možda izmenjen zbog stila i dužine.
Referenca časopisa:
Emili A. Sajmons, Derek E. Smit, Deksiang Gao, D. Ros Kejmidž. Varijacija u toksičnosti metodama izveštavanja za rane faze tretiranja kancera pluća u onkološkim konferencjama, Časopis Torakalane Onkologije, 2020; DOI: 10.1016/j.jtho.2020.04.020
Priredila: Natalija Marjanović
Izvor: ScienceDaily