Dok se SAD pripremaju za eksponencijalno uvećanje broja COVID-19 slučajeva, nekoliko američkih lekara i etičara objavilo je članak u kojem se snažno zalažu za racionisanje utilitarne zdravstvene zaštite.
Novi članak – objavljen u ponedeljak, u časopisu New England Journal of Medicine – bavi se složenošću trenutne krize izazvane COVID-19 virusom u SAD-u i razmatra kako treba alocirati oskudne resurse poput ventilatora za respiraciju i vakcina, u svetlu našeg trenutnog razumevanja bolesti i modelovanja pandemije.
Glavni autor članka, akademik i uticajni komentator zdravstvene politike, Ezekiel Emanuel, prethodno je detaljno pisao o alokaciji oskudnih resursa za spašavanje života, a posebno o alokaciji vakcina tokom pandemije.
U ovom članku, Emanuel i njegove kolege tvrde da je racionisanje zdravstvene nege tokom COVID-19 pandemije neizbežno: “… osim ako se ne izravna kriva epidemije zaraženih pojedinaca, u veoma dugom vremenskom periodu – pandemija Covid-19 virusom će verovatno izazvati nedostatak bolničkih kreveta, kreveta za intenzivnu negu i ventilatora za respiraciju“.
Autori sugerišu da pravo pitanje, „nije, da li da postavljamo prioritete, već kako to raditi etično i dosledno“.
Međutim, kako bi trebao izgledati naš etički okvir za raspodelu resursa?
„U kontekstu pandemije, korist dobijena maksimiziranjem dobiti je najvažnija“, tvrde autori.
Na primer, tamo gde alociramo ventilatore za respiraciju, trebalo bi prednost da dajemo onim pacijentima koji imaju najveću šansu da prežive, ukoliko im se omogući pristup ventilatoru za respiraciju, a koji drugačije verovatno ne bi preživeti. Što bi izvesno značilo davanje prednosti mlađim pacijentima:
„Operacionalizacija koristi dobijene maksimiziranjem dobiti znači da ljudi koji su bolesni, ali se mogu oporaviti ukoliko se leče, imaju prednost nad onima koji se najverovatnije neće oporaviti, čak i ako se leče, i onih koji će se verovatno oporaviti i bez lečenja. Budući da mladi, teško bolesni pacijenti često čine dobar deo onih koji su bolesni, ali bi se mogli oporaviti lečenjem, ova operacionalizacija takođe ima efekat davanja prioriteta onima koji su u najgorem položaju, u smislu da rizikuju da umru mladi i ne dožive pun životni vek“
Autori takođe napominju da racionisanje može značiti prestanak lečenja kod nekih pacijenata, onih koji imaju lošiju prognozu od drugih.
„Budući da je maksimizacija dobiti najvažnija tokom pandemije, verujemo da je uklanjanje pacijenta sa ventilatora za respiraciju ili kreveta intenzivne nege, kako bi se ustupili drugima kojima je to neophodno, takođe opravdano i da pacijenti moraju biti upoznati sa ovom mogućnošću prilikom prijema“.
Odustajanje od lečenja nije isto što i ubistvo, tvrde oni:
„… mnoge smernice se slažu u tome da odluka o povlačenju oskudnog resursa kako bi se spasili drugi, nije čin ubistva i da za njega nije potrebna saglasnost pacijenta. Slažemo se sa ovim smernicama da je to etično učiniti“.
Autori takođe razmatraju kako treba alocirati vakcinu protiv korona virusa, ukoliko bi bila razvijena. Moralni račun je u ovom slučaju obrnut, predlažu oni. Dok mlađi, zdraviji pacijenti treba da imaju prioritetni pristup intenzivnoj nezi, starijim pacijentima sa hroničnim bolestima treba dati prednost pri vakcinaciji:
„ … mlađim pacijentima ne treba davati prioritet prilikom vakcinisanja protiv Covid-19 virusa, koji sprečavaju bolest, a ne leči je, ili za eksperimentalnu profilaksu, posle ili pre izlaganja virusu. Ishodi Covid-19 virusa, bili su značajno lošiji kod starijih osoba i onih sa hroničnim bolestima. Pozivanje na koristi od maksimiziranja spasavanja života, opravdava davanje starijim osobama prednost kod vakcinisanja, odmah nakon zdravstvenih radnika i lica koja pružaju hitnu pomoć“.
U op-ed-u Nev York Times-a, Emanuel i dvojica koautora studije istakli su važnost da etička refleksija o pandemiji bude na visokom nivou, i upozorili na rizik od toga da kliničari na prvim linijama fronta, počnu da prave „dobronamerne, ali ad hoc izbore pod ekstremnim pritiskom“.
Međutim, neki komentatori su zabrinuti da su etičke refleksije koje su na visokom nivou do sada propustile neke od najozbiljnijih etičkih izazova koje je dala kriza COVID-19 virusa. U pismu Times-u, bivši demokratski kongresmen Tony Coelho rekao je da su neki medicinski profesionalci pokušavali da marginalizuju starije osobe i invalide:
„Čak i u krizi, samoprozvani „stručnjaci“ pokušavaju da marginalizuju osobe sa invaliditetom i starije ljude. Umesto toga, hajde da razvijmo politike koje „izravnaju krivu“ i pripremamo se za tretman svih onih koji mogu biti ugroženi Covid-19 virusom“.
Priredila: Dajana Krnajski
Izvor: BioEdge