Nacionalno veće za osobe sa invaliditetom (NCD) je objavilo zastrašujuće analize o uticaju zakona za asistirano samoubistvo u SAD-u na osobe sa invaliditetom. Pokazuje da su zaštitne mere neefikasne i da postoji mali nadzor nad zloupotrebama i greškama.
U osam država okruga Kolumbija legalno je da doktori prepisuju smrtonosne lekove onim pacijentima kojma je dijagnostikovana neizlečiva bolest i sa prognozom da žive šest meseci ili manje, ako su određeni proceduralni procesi ispraćeni.
Kao čest motiv za zahtevanje asistiranog samoubistva je otklanjanje bola. U izveštaju „Zakoni o asistiranom samoubistvu i njihova opasnost za osobe sa invaliditetom“ navodi se da su najčešći razlozi zbog kojih neko traži asistirano samoubistvo direktno povezani sa nepružanjem pomoći i podrške. Ovim bi trebalo da se bavi kroz nove zakone i viša finansiranja, a ne kroz asistirano samoubistvo.
„Zakoni o asistiranom samoubistvu su zasnovani na ideji dodatnog izbora za ljude koji su na kraju života, međutim u praksi, često se uklanjaju izbori kada je jeftinija opcija okončavanja života nasuprot obezbeđivanju tretmana za njegovo produženje ili poboljšanje“, kaže direktor Nacionalnog veća za osobe sa invaliditetim Nil Romano (Neil Romano).
Pomno istraživanje iskustva u Oregonu, gde je praksa legalna 20 godina, NCD je ustanovio da se lista stanja podobnih za samoubistvo znatno proširila tokom vremena, uključujući i mnoga stanja, koja ako se pravilno leče, ne dovode do smrti, uključujući artritis, dijabetes i otkazivanje bubrega.
U izveštaju se takođe navodi zaraza samoubistava u zemljama gde je dozvoljeno asistirano samoubistvo; kao i slabljenje postojećih zaštitnih mera kako u državama gde jeste, tako i u onim gde se asistirano samoubistvo razmatra kao moguće legalno.
U izveštaju su otkrivena ograničenja navodnih zaštitnih mera:
- Osiguravatelji su uskraćivali pacijentima skupa, održiva medicinska lečenja, ali su se ponudili da subvencionišu letalne lekove koji potencijalno vode pacijente kao ubrzavanju sopstvene smrti;
- Pogrešne dijagnoze neizlečivih bolesti mogu prouzrokovati to da uplašeni pacijenti ubrzaju svoju smrt;
- Iako strah i depresija često pospešuju zahtevanje za asistirano samoubistvo, upućivanje na psihološku procenu je izuzetno retko pre nego što doktor prepiše letalne lekove
- Finansijski i emocionalni pritisci mogu narušiti izbor pacijenata
- Pacijenti mogu da „menjaju doktore“ bez ograničenja, u cilju nalaženja lekara koji bi dao saglasnost i preprisao letalne doze
- Dokazi o zarazi samoubistvima u državama u kojima je legalno asistirano samoubistvo su pronađeni u nekoliko studija
„Kao neko ko se borio sa rakom i kome su date nedelje života i dalje uspevam, godinama kasnije, iz prve ruke znam da dobronamerno lekari često greše“ rekao je gospodin Romano. „Ako je asistirano samoubistvo legalno, životi će se izgubiti zbog grešaka, zloupotreba, nedostataka informacija ili nedostataka boljih opcija; nijedna trenutna ili predložena zaštita ne može to promeniti“.
Debata dolazi u delikatnom trenutku. Baš kao što se ljudi zalažu za pravo na smrt smrtonosnim injekcijama, dolazi do manje upotrebe opijata koji stvaraju zavisnost. Izveštaj ističe da ljudi koji su zavisni od opijata, često su tretirani kao zločinci. Možda će postati lakše dobiti smrtonosnu injekciju nego recept za lek koji ublažava bol.
Izveštaj NCD ističe takođe da se mnoge nacionalne organizacije za zaštitu osoba sa invaliditetom protive legalizaciji asistiranog samoubistva. Sve nacionalne grupe koje su zauzele stav su protiv.
Nacionalno veće za osobe sa invaliditetom je nezavisna federalna agencija koja savetuje predsednika, kongres i druge savezne agencije u vezi sa politikama, programima, praksama i procedurama koje utiču na osobe sa invaliditetom. NCD je bilo veliki protivnik asistiranih samoubistava i to je objavljeno 1997., a potom i ponovo potvrđeno 2005. godine.
Preuzeto sa: BioEdge
Priredila: Aleksandra Erić