Trenutni fokus medija je, razumljivo, na broju hospitalizovanih i preminulih ljudi zbog Covid-19 pandemije. Ipak većina Amerikanaca koji su se zarazili ovom bolešću će se oporaviti sami sa simptomima koji nalikuju gripu. Neki stručnjaci ih vide kao sredstvo za oživljavanje ekonomije i hoće da njihov status ozvaniče sa papirima koji to dokazuju.
Moramo prvo da promislimo o njima.
Nemački istraživači su predložili da se testira 100.000 ljudi na antitela za SARS-CoV-2, virus koji uzrokuje Covid-19, i da se izda „sertifikat imuniteta“ onima koji imaju ova antitela, za koja pretpostavljamo da ih čine otpornim na ponovnu zarazu. Velika Britanija je pokrenula ideju o „Covid pasošima“. Italija razmatra tu ideju, a takođe se razvija i u Sjedinjenim Američkim Državama.
Sertifikati imuniteta nude primamljivo obećanje da sve veći broj ljudi može da prestane da se izoluje i da umesto toga pomognu da se svet oživi. Oni mogu da igraju važnu ulogu u periodu pre nego što budemo imali odlične tretmane ili delotvorne vakcine. Ali oni pokreću pitanja koja se tiču nauke o imunitetu Covid-19, o tome kako bi takvi sertifikati bili obezbeđeni i nadzirani, i najvažnije, o državi koja je podeljena na slobodne i zatvorene.
Pogledajmo prvo nauku. Niko ne zna da li zaraza sa SARS-CoV-2 daje imunitet prema ponovnoj infekciji i, ukoliko daje, koliko je taj imunitet jak i koliko dugo traje. Ne samo da taj podatak nemamo, već ga ne možemo ni dobiti uskoro – treba devet meseci da prođe pre nego što možemo da znamo da li antitela traju godinu dana.
Ljudi koji su preživeli teški akutni respiratorni sindrom (SARS) u 2003. godini, koji je bio uzrokovan blisko povezanim korona virusom, su imali antitela barem za nekoliko godina. Ipak, da li bi ta antitela sprečila ponovnu zarazu je nepoznato – SARS je nestao do leta 2004-te. Drugi korona virusi, od kojih su neki odgovorni za veliki broj običnih prehlada, proizvode antitela i imunitet za samo nekoliko meseci. Jedna ne sasvim pouzdana studija je ustanovila da neki pacijenti koji su se oporavili od Covid-19 imaju malo ili nemaju antitela. Takođe par loše dokumentovanih izveštaja tvrde da neki pojedinci koji su se oporavili od Covid-19 su se ponovo zarazili sa korona virusom.
Trenutno se pretpostavlja da SARS-CoV-2 infekcija stvara neki imunitet, verovatno između par meseci za korona viruse koji izazivaju prehladu i nekoliko godina za SARS. Pod pretpostavkom da je to tačno, kako ćemo da odredimo da li neko ima imunitet za Covid-19?
Najbolji način bi bio da se ljudi testiraju direktno za antitela SARS-CoV-2. (Ovo nije isto kao testiranje na infekciju, kojim se traži genetski materijal virusa.) Testovi za antitela su dobro shvaćeni, i istraživačke laboratorije i firme širom sveta proizvode takve testove za SARS-CoV-2 antitela. Administracija za Hranu i Lek je nedavno dozvolila da se jedan takav test koristi. Uslediće još dozvola.
Ali nijedan test nije savršen. Neki pronalaze antitela koja ne postoje (lažno pozitivni), drugima promaknu antitela koja postoje (lažno negativni). Lažno pozitivni mogu biti naročiti problem ovde, budući da test može dati znak da je pozitivan na SARS-CoV-2 antitela kada je zapravo pronašao antitela za korona viruse koji izazivaju prehladu.
U normalnim vremenima, test se ne koristi dok njegova tačnost i mera lažno pozitivnih i lažno negativnih nisu pažljivo testirana i poboljšana. Ali ovo nisu normalna vremena. Takva poboljšanja još nisu urađena za bilo koji test koji je u fazi izrade, i nije poznato koliko dugo bi takav proces trajao.
Testovi za antitela nisu jedini način da se odluči da je pojedinac imun na SARS-CoV-2. Možemo da pretpostavimo da su oni koji su imali bolest sada imuni i izdati im sertifikate imuniteta. Ali kako ćemo znati da su oni imali Covid-19? Hoće li kandidat morati da prikaže pozitivni test na virus da bi opravdao sertifikat? Bez takvog testiranja, može biti teško da se zna sa sigurnošću da je neko zaista imao Covid-19 ili su imali nešto drugo, kao što je grip, sa sličnim simptomima. Ali mnogi ljudi sa simptomima Covid-19 nisu bili u mogućnosti da rade test za korona virusa i rečeno im je da ne pokušavaju.
Potvrđivanje tvrdnji i identiteta kandidata je drugi problem. Ukoliko sertifikati imuniteta obezbeđuju privilegije, ljudi će ih hteti. Oni će možda biti spremni da obezbede rezultate testova iz lažnih laboratorija (mogu da zamislim celu podzemnu industriju koja će uskočiti u susret ovoj potražnji) ili će možda lagati o svojim sopstvenim prošlim simptomima. Neki ljudi bi koristili sertifikat nekog drugog, osim u slučaju da ima sliku kao što su na vozačkim dozvolama i podatke za prepoznavanje ili da se traži otisak prsta, skeniranje mrežnjače, kao i druge potvrde identiteta, praveći nove probleme privatnosti. I crno tržište za falsifikovanje sertifikata imuniteta bi se verovatno pojavilo.
Ulozi su visoki. Ako osoba koja nije imuna ima sertifikat imuniteta – zbog greške, prevare, ili iz nekog drugog razloga – ta osoba se može zaraziti, sa ili bez simptoma, i preneti na druge.
To su laki problemi. Evo onih teških: Ako posedujemo dovoljno pouzdane sertifikate imuniteta, kako bi trebalo da ih koristimo?
Poslodavci ili vlade bi možda zahtevali da samo ljudima sa sertifikatima imuniteta bude dozvoljeno da rade na poslovima koji podrazumevaju ljudski kontakt, kao što su zdravstvo, prehrana, usluge, prodaja, transport, i drugi. Restorani, barovi, sportski događaji, koncerti i drugi takozvani ugostiteljski objekti mogu primiti samo one sa sertifikatima imuniteta. Korišćenje javnog prevoza ili privilegija da se prisustvuje časovima uživo bi moglo da bude ograničeno samo na pojedince sa sertifikatima imuniteta. Ali trebaju li oni da budu toliko ograničavajući?
Ovi sertifikati su primamljivi – osim ako ste jedan od mnogih koji će završiti izolovani od ostatka sveta iako za to niste nikako odgovorni. Za vas, to je diskiminacija: neki ljudi mogu da rade, igraju se ili putuju dok vi ne možete.
Pravna pitanja nisu jasna. Akt Amerikanaca sa Hendikepom (ADA) je možda najznačajniji federalni statut, ali se primenjuje jedino u slučaju hendikepa. Biti zaražen sa Covid-19 može biti hendikep, ali može li normalni imuni sistem, bez dokaza o prethodnoj zarazi, da se računa kao hendikep? Ako je to slučaj, kako bi se izuzetak „direktne pretnje“ iz akta primenio? Komisija Šanse Jednakog Zaposlenja je izdala neke smernice za poslodavce, navodeći da Covid-19 ispunjava uslove za izuzetak „direktne pretnje“, ali to se odnosi na ljude koji su zaraženi ili imaju simptome, ne na one koji bi mogli da se zaraze.
I na druge federalne i državne statute i ustavna prava možemo da se pozovemo, kao što je Federalni Akt Rehabilitacije, državni statuti slični ADA ili širi državni anti-diskriminacioni zakoni, i federalni i državni pravni proces, zaštita jednakosti, i možda pravo na garanciju putovanja.
Efikasna i široko dostupna vakcina bi olakšala neka od ovih pitanja. Ali mi ćemo i dalje morati da pronađemo rešenje za ljude koji ne mogu da se vakcinišu – novorođenčad, oni sa ugroženim imunim sistemom, ljudi sa alergijama na jaja, i njima sličnima – kao i sa onima koji se protive vakcinaciji.
Sertifikati imuniteta mogu da se ispostave kao važan deo druge strane pandemije Covid-19. Ali, kao i u svim ljudskim poslovima, oni su komplikovani. I ukoliko negde pogrešimo, može da se nanese više štete nego koristi. Moramo da pažljivo razmislimo o njima – počevši odmah.
Henri T. Grili J.D., je profesor prava i profesor genetike po pozivu na Univerzitetu Stenford, gde rukovodi Centrom za Prava i Bionauke Stenforda i predvodi rukovodeći komitet za Centar za Biomedicinske Etike Stenforda.
Priredila: Natalija Marjanović
Izvor: STATnews