Autonomija je osnovni princip savremene bioetike – ili većine nje. U moralnim dilemama, put koji vodi ka većoj autonomiji je obično ispravan. Ali, postoje li izuzeci?
U fascinantnom članku u Journal of Medical Ethics, Laura Villiamson, sa Univerziteta Augusta u Džordžiji, tvrdi da je zloupotreba supstanci poremećaj od kojeg terapije zasnovane na autonomiji nisu od velike koristi. Daleko su važniji odnosi i empatija.
“jednostavan fokus na samoodređenje, iako je namenjen osnaživanju, ne pruža dovoljnu podršku u tome da nam pomogne
da ne vidimo ljude kao isključivo odgovorne za složeno biopsihosocijalno stanje. Fokus ostaje na osobi koja traži lečenje, a ne na profesionalcima koji ga pružaju. Takođe pruža neadekvatnu podršku u donošenju odluka kako bi pomogla ljudima da prebrode ono što je za njih najbolji put delovanja: nezavisnost je povezana sa napuštanjem. Konačno, fokusu na samoodređenje nedostaje sposobnost da se naglasi da ono što zahteva pristup koji je usredsređen na čoveka nije prepuštanje ljudima samma sebi (time što su manje paternalistički), već aktivno se angažovati i podržavati ih u donošenju dobrih odluka o mogućnostima oporavka.”
Promovisanje odvojenosti, a ne povezanosti, ne pomaže zavisnicima, napominje ona. “Zdravstveni radnici mogu nastaviti da rade po pogrešno shvaćenom i zastarelom konceptu autonomije koji daju prioritet nemešanju do te mere da klijenti ostaju izolovani.”
U stvari, kaže ona, privilegovanje autonomije može stvoriti stigmu, jer je osnovna stvarnost zavisnosti upravo narušena autonomija. “Bez jače relacione ili socijalne komponente, pojedinačni fokus može podstaći začarani krug koji ljude sa [poremećajima upotrebe droge] vidi kao odgovorne za svoje stanje, okrivljene i opravdane mete stigme.“
To je vrlo podsticajan članak. Procenjuje se da troškovi alkoholizma, upotrebe ilegalnih droga i zloupotrebe opioida na recept iznose 440 milijardi američkih dolara godišnje u Sjedinjenim Državama. Liberalnija procena koja uključuje kvantifikaciju štete u društvu iznosi 1,45 biliona dolara. Oko 160.000 Amerikanaca umrlo je od zloupotrebe droga ili alkohola 2017. godine. Ako je autonomija osnovni princip koji nadahnjuje programe lečenja, čini se da to ne funkcioniše.