Stigma o debelim ljudima prožima kako SAD, tako i druge države. U dobu gde je “stigma” reč sa negativnom konotacijom, “gojazni ljudi ostaju jedni od najteže prihvaćenih, kao i predmet podsmeha”. Neki bioetičari koji smatraju gojaznost ozbiljnim zdravstvenim problemom su ovu stigmu čak branili, navodeći da predrasude o gojaznim ljudima mogu poslužiti kao motivacija da smršaju.
Rekha Nakh sa Univerziteta u Alabami tvrdi da je stigmatizacija ujedno pogrešna i pogrešno usmerena. Ona pristupa pitanju na dva načina.
Prva odbrana stigme o gojaznosti je konsekvencijalistička. Stigma je potreba za smanjenjem troškova zdravlja. Ali ovo nije nužno istinito, kaže Nath. Prvo, stigma vodi u nezdravo ponašanje poput prejedanja ili manjka vežbanja. Pored toga, uprkos stigmi koja je na snazi, “veoma mali progres je napravljen u borbi protiv gojaznosti poslednjih decenija”.
Druga odbrana je ta da gojazni ljudi zaslužuju da budu stigmatizovani jer su moralno krivi i “zaslužuju podsmeh”. Ipak, “sve dok iz dostupnih dokaza možemo reći, izbegavanje gojaznosti može voditi prema teškim poteškoćama za mnoge, ako ne i skoro sve gojazne ljude i one koji su mnogo puta iznova bezuspešno pokušali da redukuju svoju telesnu težinu”.
Čak iako neki gojazni individualci zaslužuju da budu stigmatizovani, sa praktične tačke gledišta, bilo bi nemoguće razgraničiti ih od onih kojima ne treba pripisati krivicu.
Koje bi posledice može imati odbacivanje stigme o gojaznosti? Nath se ograničavana ukazivanje njege nepravde. Verovatno je njen ultimativni cilj da zaštiti gojazne ljude od diskriminacije sa kojoj se suočavaju samo na osnovu svoje težine, kao što je zabranjena diskriminacija ljudi na osnovu rase, pola ili seksualne orijentacije.
Preuzeto sa: Bioedge
Priredila: Mina Pavlović