Prema članku iz časopisa Milbank Quarterly govor mržnje bi trebalo kontrolisati u cilju očuvanja zdravlja.
”Direktne posledice mržnje (nasilje, diskriminacija i marginalizacija određenih grupa) su povezane sa lošim zdravljem. Izuzev direktnih posledica, činovi mržnje su takođe povezani sa pojavljianjem mentalnih bolesti. Rasizam i diskriminacija ne utiču samo na marginalizaciju već imaju direktne posledice za zdravlje.”
Autori predlažu četiri načina na koje lekari mogu da umanje posledice mržnje.
”Prepoznajte zločine mržnje kao napad na zdravlje naroda.”
”Odgovorite na mržnju”. Lekari bi trebalo da budu morlani lideri koji se vidno protive društvenim podelama i mržnji.
”Razoružajte mržnju”. Lekari treba da koriste njihov uticaj da spreče napade na manjine.
”Govorite o potrebi za stipendijama koje bi umanjile efekte mržnje.” Lekari bi trebalo da podržavaju ulaganje u istraživanja koja ispituju kako mržnja oblikuje društvo i šta se može uraditi da se smanje efekti činova mržnje.
I drugi autori opisuju mržnju kao zdravstveni problem. Bioetičar Ronald W.Pies smatra da se mržnja može shvatiti kao bolest:
“Bigotizam možda nije bolest u klasičnom smislu, kao HIV ili srčani problemi. Međutim, slično kao alkoholizam, bigotizam funkcioniše po modelu bolesti. Odnosno, ima raznovrsne posledice na zdravlje i brzo se širi ( putem društvenih mreža i sličnih sredstava).”
Preuzeto sa: Milbank Quarterly
Priredila: Katarina Jeremić