U 19. veku, siromašnije porodice koje žive u evropskim gradovima imale su veći procenat dece koja nisu bila biološki povezana sa njihovim zakonitim očevima. To je prema genetskoj studiji koja je proučavala variranje tog procenta za različite društveno-ekonomske grupe.
Opšte je prihvaćena pretpostavka da mnogi muškarci nisu očevi svoje dece. Danas se tvrdi da stopa očinstva vanbračnih parova, kako se ovo naziva, iznosi 30 posto. “Liče na poštara” je popularna šala koju nijedan roditelj ne smatra smešnom.
Međutim, u protekle dve decenije DNK studije u nekoliko zemalja pokazale su da je prosečna stopa niska – oko 1 procenat. Marten Larmusju (Maarten Larmuseau) sa Univerziteta KU Leuven u Belgiji, koji je autor jedne od ovih studija, pitao se da li postoji razlika između grupa.
On je pretpostavljao, na primer, da je stopa bila veća među aristokratijom u 17. veku, jer je često postojao veliki starosni jaz između muža i žene. Očinstvo vanbračnog para prikazano je na slici iz 1664. godine “Proslava rođenja” (Celebrating the Birth) Jana Stena (Jan Steen), koja prikazuje bogatog holandskog oca koji drži svoje novorođeno dete. Međutim, iza njega stoji muškarac koji mu pokazuje rogove, što znači da je dete začeo neko drugi.
Rogovi
Larmasjuov tim identifikovao je 500 parova muškaraca u Belgiji i Holandiji, gde je, prema genealoškim podacima, svaki par poticao od istog pretka muškarca po muškoj linij. Polovina ovih predaka rođena je pre 1840. godine, a najstarija 1315. godine.
Muškarci u svakom paru trebali su naslediti Y hromozom zajedničkog pretka, jer taj hromozom dolazi od oca. Kada je DNK ispitivanje otkrilo nepodudarnost Y hromozoma, tim je testirao druge muške potomke da bi locirali kada je sina začeo neko drugi, a ne muž. Svi muškarci su bili dobrovoljci i tim nije testirao bliske rođake kako bi izbegli otkrivanje nedavnih slučajeva.
“Ono što smo pronašli bilo je potpuno suprotno onome što smo očekivali”, rekao je Larmusju.
Stopa očinstva vanbračnog para kod poljoprivrednika, imućnijih zanatlija i trgovaca iznosila je oko 1 posto, zatim je rasla na 4 posto među manuelnim radnicima tkačima, a približavala se 6 posto među ljudima radničke klase koji su živeli u gusto naseljenim gradovima u 19. veku. To je u poređenju sa stopom od oko 0,5 posto među dobrostojećim muškarcima.
Ono što studija ne može otkriti je zašto su neki pre bili u ovoj situaciji nego drugi. “Ne možemo dati objašnjenje”, kaže Larmusju. “Ne možemo ih intervjuisati.”
Jedna od mogućnosti je da su siromašnije žene u gradovima bile izloženije seksualnom nasilju i eksploataciji od strane muškaraca.
Ukupna stopa je i dalje niska i iznosi 1,6 posto po generaciji. Međutim, to i dalje znači da veliki broj živih ljudi danas možda nije svesno svog biološkog roditeljstva. Larmusju kaže da je 30 miliona ljudi širom sveta uradilo test porekla, što ukazuje da je do 500.000 ljudi moglo doživeti šokantno otkriće o njihovom ocu. Kompanije koje nude ove testove ne pružaju nikakve savete, kaže on.
Priredila: Kristina Petrović
Izvor: New Scientist