Sredina je marta 2020. godine. Džejms je 29-ogodišnji mladi doktor koji radi u Londonskoj bolnici. Prošle nedelje, Džejms se brinuo o čoveku koji se razboleo nakon povratka iz inostranstva. Čovek je tretiran u izolaciji i sad mu se stanje poboljšava. Međutim, Džejms se od tada ne oseća dobro. Počeo je da kašlje i dobio je temperaturu, a onda je naglo počeo da gubi dah.
Džejms je primljen u bolnicu u kojoj i sam radi sa znakovima teškog akutnog respiratornog sindroma. Uprkos intenzivnom lečenju, Džejmsova pluća su puna tečnosti i njegov nivo kiseonika je kritično nizak. Njegovi bubrezi su otkazali, i njegov krvni pritisak je nestabilan.
Medicinski tim koji se brine o Džejmsu ga je uputio u regionalni centar za ekstrakorporalnu membransku oksigenaciju (ECMO) – potencijalno životno-spasavajući tretman koji se koristi za neke pacijente sa ozbiljnim otkazivanjem organa.
Ali u ECMO centar je već upućeno nekoliko pacijenata. Iako je Džejms mlad i pogodan za terapiju, on takodje ima znakove koji sugerišu da on može umreti čak i sa ECMO, i postoje drugi pacijenti koji imaju veće šanse za oporavak.
Treba li Džejms da dobije povlašćeni tretman?
Teške odluke
Slučaj iznad je izmišljen – ali postoji realna mogućnost da se slučajevi kao što je ovaj pojave u toku sledećih nedelja ili meseci. Sa izveštaljima o infekciji na više kontinenata, izbijanje COVID-19 ima izglede da će da se proglasi za pandemiju. Stopa smrtnosti se čini relativno niska, ali značajan broj doktora i sestara je pogođen novim korona virusom.
U Kini, oko 1700 zdravstvenih radnika je inficirano, i najmanje šest je umrlo. Među onima koji su umrli jeste 29-ogodišnji doktor koji je radio u Vuhanu. Jinhua je odložio svoje venčanje kako bi nastavio da radi u Bolnici Prvih Ljudi u Jiangsianskom okrugu.
Ako COVID-19 postane rasprostranjen pre nego što vakcina postane u velikoj meri dostupna, jedna briga će biti sposobnost zdravstvenog sistema da ispuni potrebe pacijenata sa ovom bolešću. Čak i da samo malom procentu pacijenata postane ozbiljno loše, to će znatno opteretiti bolnice.
Jedinice intenzivne nege su svesne ove mogućnosti. Oni koji organizuju rad u intenzivnoj nezi su se neko vreme spremali za sledeću pandemiju influence. To uključuje načine da se suočimo sa udarom po potrebi. Ali možda će postojati potreba za teškim odlukama o potencijalno životno-spasavajućim terapijama.
ECMO je skup, izuzetno kompleksan i specijalizovani tretman, dostupan samo u nekoliko bolnica u Velikoj Britaniji. Čini se da smanjuje smrtnost kod pacijenata sa teškim akutnim respiratornim sindromom. Korišćen je u Kini kod brojnih pacijenata sa korona virusom. Ipak, zato što zahteva značajne resurse je, postoje odredjeni granice u broju pacijenata kojima tretman može biti ponuđen.
Etička načela
Jedan način za odlučivanje kojim pacijentima trebaju biti dati oskudni tretmani jeste da se pogleda ozbiljnost bolesti pacijenta. Da bi dostigli najveću dobit za najveći broj pacijenata, specijalisti se trude da identifikuju pacijente koji su toliko bolesni da mogu umreti bez tretmana, ali ne toliko bolesni da će verovatno umreti čak i da dobiju tretman.
Ali jedno pitanje koje slučaj iznad pokreće jeste da li postoji razlog da zdravstveni radnici dobiju prvenstvo za životno-spasavajuće terapije. Ozbiljnost Džejmsove bolesti potencijalno znači da on ima male šanse za preživljavanje. Ali da li činjenica da je dobio korona virus dok je radio na prvoj liniji zdravstvenog sistema pravi razliku? Možda ECMO centar treba da ga prihvati kao pacijenta, čak i ako bi odbili drugog pacijenta sa istom kliničkom slikom, ali koji nije doktor ili sestra?
Dva različita etička načela mogu opravdati takvu reakciju. Prvi je reciprocitet.
Oni koji rade na prvoj liniji u vojsci ponekad dobijaju specijalni pristup medicinskom tretmanu, većem nego što je generalno dostupan. Možda smo mi dužni prema onima koji rizikuju svoj život za našu zajednicu?
Drugo načelo jeste da ulaganje dodatnog truda da se spasu zdravstveni radnici možda pomogne u motivaciji ljudi da rade na prvoj liniji? Da doktori i sestre znaju da će dobiti neki stepen prvenstva ako se zaraze COVID-19, možda bi bili više spremni da obezbede vitalne zdravstvene usluge tokom pandemije?
Poslednji argument zavisi od toga koliko su zdravstveni radnici voljni da izlože svoje zdravlje riziku da ispune svoje dužnosti tokom ozbiljne krize. Ako su doktori i sestre spremni da nastave svoj rad tokom pandemije, bez očekivanja da će dobiti specijalni tretman, onda ne bi bilo potrebe da se promeni kriterijum za primanje intenzivne nege ili ECMO.
Strožiji kriterijumi
Jedan važan faktor biće težina pandemije i njen uticaj na zdravstvenu raspodelu. U ranim stadijumima, može postojati relativno nisko opterećenje na intenzivnu negu i niska dodatna potreba za ECMO. To može značiti da sredinom marta, ECMO servis može primiti Džejmsa. Ali ako pandemija dovede do toga da mnogim pacijentima bude loše, može nastati potreba za mnogo strožijim kriterijumima za pristup tretmanu. To može prevagnuti nad svaki uticaj prvenstva tretmana za zdravstvene radnike koji su postali ozbiljno bolesni. (Sa druge strane, ozbiljno izbijanje virusa bi takođe verovatno učinilo mnogo više važno da zdravstveni radnici dolaze na posao i više važno da budu motivisani).
Priredila: Natalija Marjanović
Izvor: BioEdge