Časopis Bioethics upravo je izdao specijalno izdanje o ektogenezi, odnosno bebama u vremenu gestacije u veštačkim matericama. Iako je to u ovom trenutku samo ideja, naučnici ostvaruju napredak u tom polju i u doglednoj budućnosti takva praksa bi mogla postati dostupna za ljudsku upotrebu.
Ova ideja nije nova – u distopijskom romanu „Vrli novi svet“ Aldousa Huxley-a, sve bebe vreme gestacije provode u “mrestilištu” – ali savremeni diskurs to takođe tretira i kao pitanje ljudskih prava. Pojedini bioetičari smatraju da je ektogeneza „moralni imperativ, nešto što bi žene oslobodilo nepravednog tereta trudnoće i reprodukcije“.
Urednici posebnog broja pišu:
Iako puna ektogeneza trenutno nije moguća, nedavni napredak u istraživanjima na životinjama i u embriologiji sugeriše da bi tehnologija mogla biti dostupna u nekom trenutku u doglednoj budućnosti. Kada se to dogodi, trebali bismo biti spremni za to. Bitno je razmotriti etičke implikacije ektogeneze pre nego što ustanovimo da je ona tehnološki izvodiva.
Nekoliko, od osam objavljenih radova, propituju temu na način koji navodi na razmišljanje, kao što urednici napominju u svom uvodu.
Željka Buturović, iz Centra za bioetičke studije u Beogradu, veruje da bi dugoročni efekat ektogeneze mogao biti loš za žene: „ektogeneza će u osnovi potkopati značaj ili čak postojanje kategorije majke. Stoga, ona sugeriše da ektogeneza može učiniti žene podložnijim poistovjećivanju sa muškarcima ili sklonijim agresiji.”
Drugi članak tvrdi da „imamo moralnu obavezu da osiguramo da će potpuna ektogeneza biti dostupna takođe i pojedincima ili parovima koji se identifikuju kao pripadnici seksualnih ili rodnih manjinskih grupa koje traže roditeljstvo“.
Iz drugačije, feminističke perspektive, ektogeneza bi mogla biti korak napred. U jednom od članaka se tvrdi da je “bazična osnova ugnjetavanja žena vezivanje žene za reprodukciju … Ektogeneza ima potencijal koji nam omogućava da to učinimo, i da na jedan radikalan način dovedemo u pitanje dominantne predstave o rodnim kategorijama i porodičnim ulogama.”
Priredio: Slobodan Rodić
Izvor: BioEdge