Plan Nacionalne zdravstvene službe da odredi DNK svake bebe rođene u Velikoj Britaniji, počeće pilot projektom koji će obuhvatiti 20.000 dece, objavio je ove nedelje ministar zdravlja Matt Hancock. Zvuči kao da Velika Britanija vodi na putu ka visokotehnološkom zdravstvu – ali doktori kažu da je ideja etički upitna.
Bebe se već testiraju na određena zdravstvena stanja ubrzo nakon rođenja, pa može izgledati kao da je utvrđivanje redosleda njihovog genoma, celog seta gena, jednostavna nadogradnja ove rutinske provere, ali to nije slučaj.
Bebe u Velikoj Britaniji se testiraju na devet pažljivo odabranih stanja, od kojih se sva mogu izbeći ili smanjiti uz pomoć preventivnog lečenja. Na primer, metabolički poremećaj fenilketonurija može uzrokovati oštećenje mozga, ali se to može izbeći nisko-proteinskom dijetom.
Nažalost, većina bolesti nije tako jednostavna za lečenje ili nije uopšte izlečiva. Tek smo na početku našeg razumevanja složenosti ljudskog genoma, a neke informacije koje smo do sada otkrili mogu nam doneti velike dileme.
Uzmimo za primer genetsko stanje Hantingtonove bolesti, koja počinje blagim simptomima u srednjim godinama, a na kraju prelazi u tešku invalidnost koja dovodi do rane smrti. Jednostavno ne postoji lek.
Kada ljudi saznaju da neko u njihovoj porodici ima Hantingotonovu bolest, možda će godinama razmišljati da li da se podvrgnu testu koji može pokazati predispozicije ka toj bolesti. Mnogi odluče da to ne urade. Roditelji koji traže od lekara da testiraju svoje dete odbijeni su zbog međunarodnih smernica. Odluka da li želite da saznate da li imate gen odgovoran za ovu bolest je lični izbor koji se prepušta samoj osobi da o tome odluči kada napuni 18 godina.
Hantingtonova bolestje retka, ali postoje slične dileme u vezi sa češćim stanjima kao što su genetske predispozicije ljudi za Alchajmerovu bolest i neke vrste raka. Trenutno malo šta se može učiniti da bi se izbegla demencija, a za žene koje saznaju da imaju određeni gen koji povećava rizik od raka, najsigurniji korak u prevenciji od istog jeste uklanjanje grudi i jajnika.
Neki radije ne bi hteli da znaju za ove rizike pre nego što je to neophodno. “Imamo beskrajne rasprave o etici testiranja dece na bolesti koji se ne manifestuju do kasnijih faza života”, kaže Frances Elmslie iz Britanskog društva za genetsku medicinu.
Takođe, ne bi imalo smisla odrediti genome na rođenju, a zatim čekati dok ta osoba napuni 18 godina da bi joj rezultati bili predočeni . U godinama koje dolaze, određivanje DNK genoma će postati jeftinije i moćnije. „Bilo bi smislenije ponuditi je svakom 18-godišnjaku“, kaže Martin Brunet, porodični lekar iz Surrey-a u Velikoj Britaniji.
Postoji mala grupa dece za koju utvrđivanje genoma može biti korisno: ona sa retkim nedijagnostifikovanim medicinskim stanjima. U jednoj studiji, određivanje genoma je dovelo do dijagnoze kod petine dece na intenzivnoj nezi, a ta brojka će se verovatno poboljšati tokom vremena. U tim slučajevima roditelji mogu dati pristanak za svoju decu jer postoji medicinska korist – ali ova situacija je veoma drugačija od određivanja genoma za svakoga čisto iz radoznalosti.
Američka grupa započela je mali projekat rutinskog određivanja genoma kod zdravih beba. Porodice se prate da bi se uočilo kako se nose sa tim saznanjima, i takođe da bi se odredile štete i koristi koje ovakav proces može doneti.
Nisu dostupni detalji o planovima u Velikoj Britaniji i Hancock nije odgovorio na zahteve NewScientist-a da da komentar. Ali uvođenje procedure određivanja genoma za svakog predstavlja ogroman korak. Zahtevaće javno savetovanje o etičkim pitanjima – a da ne spominjemo praktična pitanja poput toga kako će se podaci sigurno čuvati i kako će to uticati na radno opterećenje lekara, kaže Elmslie. “Moramo zaista pažljivo razmisliti o ovome.”
Priredila: Jovana Tizmonar
Izvor: New Scientist