Biomagazin

Aktivista Philip Nitschke jednom je opisao eutanaziju kao “poslednju granicu u reformi zatvora”, ali njegova ideja još uvek nije shvaćena. Jednom belgijskom zatvoreniku bilo je dopušteno da iskoristi mogućnost eutanazije, ali to se nikad nije dogodilo. Međutim, Philip-ova ideja nastavlja da živi.

Autor jednog članka u poslednjem izdanju Magazina o krivičnom pravu i kriminalistici (Journal of Criminal Law and Criminology) tvrdi da bi asistirano samoubistvo trebalo da bude dopušteno u američkim zatvorima.

Kathleen S. Messinger zapaža da asistirano samoubistvo postaje sve više prihvatljivo u SAD-u. “Autonomija, samoopredeljenje i bol koju terminalno bolestan pacijent može da oseća opravdava odluku da dostojanstveno umre”. Zašto se ista šansa ne bi pružila i terminalno bolesnim zatvorenicima?

“Ovo predstavlja kršenje Ustavne zabrane, okrutne i neuobičajene kazne zato što je nepotrebno kaznena i pogoršava bol pojedinaca koji već pate. Kada država oduzme pojedincima svoju slobodu i uskrati im mogućnost “zadovoljenja sopstvenih potreba”, Vlada ima dužnost da to obezbedi zatvoreniku. Bez obzira kako se mi moralno osećamo u vezi sa pomoći u umiranju kao opciji, i možda verujemo da oni koji su zatvoreni zaslužuju da pate, država mora ispuniti svoju obavezu u obezbeđivanju pomoći u umiranju jer sve ostalo je “nespojivo sa konceptom ljudskog dostojanstva. . .”

Ovo pitanje je posebno važno sada kada se zatvori popunjavaju sa sve više i više starijim zatvorenicima. Do 2030. godine, zatvorenici preko 55 godina činiće trećinu američkih zatvorenika. Neki su dementni i čak se više ni ne sećaju zbog čega su utamničeni. Izveštaj iz 2017. upozorio je da su SAD krenule ka “krizi starih zatvorenika”. Messinger kaže da su “zatvori pretrpani, nedovoljno finansirani i lose opremljeni da bi podržali terminalno bolesne i starije zatvorenike”. Možda bi asistirano samoubistvo i/ili eutanazija pomogli vladama da smanje troškove i poboljšaju uslove.

Preuzeto sa: BioEdge