Da li će za 50 godina postojati ili ne tropska ostrva može zavisiti od toga da li smo u stanju ilii ne, jesti manje hamburgera.
• Rezultati nedavnih istraživanja pokazuju da imamo otprilike 12 godina da zadržimo globalno zagrevanje na rastu od 1,5 °C. Ako ne možemo, onda će količina gasova sa efektom staklene bašte ispuštenih u atmosferu imati složeni povratni manevar koji će progresivno dodatno zagrevati planetu.
• Jedan od najvećih krivaca za zagrevanje planete je proizvodnja goveđeg i ovčijeg mesa.
• Svako bi mogao da pomogne u sprečavanju klimatskih promena konzumiranjem manje govedine i ovčijeg mesa ili potpunim ukidanjem istih.
Nije li lepo kad komplikovani problemi imaju jednostavna rešenja? Uzmimo, na primer, našu ishranu. Postoji zbunjujuće velika količina istraživanja o tome šta sve podrazumeva zdravu ishranu, a pomodne dijete poput Atkinsove, keto i paleo tvrde da su najlakši, najbolji i jedini pravi način za mršavljenje i ostajanje zdravim. Ali zaista, sve bitne informacije koje su potrebne da bi se održalo zdravim sažeto je u sedam reči novinara Michael Pollan: “Jedite hranu. Ne previše. Uglavnom, biljke.”
Lako! Sada ne morate da kupujete nove knjige o dijetama svakih pet godina. Ali ovih sedam reči mogu biti jednostavan odgovor na još složeniji problem: Klimatskih promena.
U oktobru 2018. godine UN-ov međuvladni panel za klimatske promene objavio je izuzetno sumorni izveštaj. U njemu su istraživači napisali da čovečanstvo ima samo 12 kratkih godina da promeni svoje ponašanje kako bi globalno zagrevanje ograničilo na podnošljivo – mada još uvek opasno – 1,5 °C. Ako to ne možemo, možemo se pozdraviti s koralnim grebenima i dočekati sve ekstremnije vremenske događaje, nivo mora raste između 33 i stotine stopa, dok je ekvator previše vruć za većinu životnih formi.
Šta možemo učiniti?
Može se činiti kao da pojedinac ne može previše da doprinese. Ali, na sreću, promena ishrane je nešto što svako može da uradi. Na osnovu nalaza izveštaja, saznajemo da možemo drastično smanjiti emisiju štetnih gasova i zagađenje ako pređemo na “fleksitarijanizam”.
Fleksitarijanizam je samo fleksibilan oblik vegetarijanstva. Ne morate se odreći mesa, samo se morate pridržavati poslednjeg dela saveta Michael Pollana: Uglavnom, jedite biljke. Ako se to ne čini izvodljivo, možemo još uvek uglavnom jesti meso sve dok vodimo više računa o tome kakvo meso jedemo.
Pirinač, korijenje i krtola, kao i kukuruz spadaju u hranu koja najmanje zagađuje. Mlečni proizvodi, ovčetina i govedina su, međutim, posebno loši zagađivači. Svetski institut za resurse,2018.
Ovaj grafikon prikazuje količinu gasova staklene bašte proizvedenih različitim namirnicama i količinu zemlje koju zauzimaju. Pažljivi pogled vam ukazuje šta treba da znate – proizvodnja goveđeg i ovčijeg mesa intenzivno troši resurse. U intervjuu za CNN, istraživač Marco Springmann sa Univerziteta u Okfordu objasnio je:
“Govedina ima više od 100 puta veću emisiju od mahunarki. […] To je zato što kravi u proseku treba 10 kilograma hrane, često od žitarica, kako bi dobila 1 kilogram telesne težine a za tu hranu će trebati voda, zemlja i unos đubriva da bi rasla.”
Tokom varenja ove hrane koja iziskuje velike resurse, krave i ovce ispuštaju metan, gas sa efektom staklene bašte koji je 30 puta jači od ugljen-dioksida.
Dakle, ograničavanjem koliko govedine i ovačetine jede ili njenim potpunim izbacivanjem, prosečni čovek može osigurati da na Karibima bude još uvek ostrva koja će njihova deca posećivati. Evo nekih fleksitarijanskih tehnika koje mogu pomoći.
Kako postati fleksitarijan
Kao što je gornji grafikon prikazao, jedenje mesa sa malim uticajem može da napravi veliku razliku. Piletina, svinjetina i riba doprinose relativno manjim količinama gasova sa efektom staklene bašte, a zdraviji su i od govedine.
Za one koji se ne mogu odreći hamburgera, isprobajte burger od govedine i pečuraka. Pečurke zadržavaju vodu, mesnate su teksture, a takođe poseduju onaj umami ukus koji dobijete od govedine. Mešanje pečuraka u mlevenu govedinu za hamburger čini odličnu kombinaciju tako da ćete možda uživati čak više nego u 100 procentnom goveđem burgeru. Šta više, ako bi samo 30 procenata svakog hamburgera prodatog u Americi bilo napravljeno od pečuraka, imalo bi isti efekat kao i uklanjanje 2,3 miliona automobila sa puteva, zadržavanje ekvivalenta 2,6 miliona američke potrošnje vode i oslobađanje dela poljoprivrednog zemljišta većeg od države Merilend.
Postoji takođe mnogo alternativnih hamburgera bez govedine. Govedina uzgojena u laboratoriji, u restoranima je počela da se služi tek od kraja 2018. godine. Štaviše, kompanije poput Memphis mesa, SuperMeat i Mosa mesa trenutno prodaju govedinu uzgojenu u laboratoriji.
Hrabri mogu probati da jedu i hamburgere od buba, koji se obično prave od mešavine leblebije i brašnara. Godine 2018. Ikea je služila kao alternativu svedskim ćuftama, “neatball” na bazi brašnara. I naravno, prodaje se mnogo vegetarijanskih burgera. Beyond Burger izgleda i ima ukus kao burger od govedine, pa čak i „krvavi“ sok od cvekle.
Bilo bi sjajno kada bismo mogli uveriti industriju da prestane sa zagađivanjem, ako bismo mogli električnu mrežu da napajamo na potpuno obnovljiv sistem ili da svaki automobil bude električan. Vremenom bismo možda uspeli da realizujemo neke od ovih ciljeva, ali za njih će biti potrebni koordinirani i uporni napori. U međuvremenu, prelazak na fleksitarijanizam moglo bi biti najbolja stvar koju bilo koja osoba može učiniti kako bi sprečila klimatske promene.
Priredila: Dajana Krnajski
Izvor: Big Think