Vlade širom sveta preduzimaju drakonske mere kako bi zaštitile oseljive grupe tokom pandemije korona virusa. Međutim, ko su zapravo osetiljive grupe? Uvodnik u časopisu The Lancet podseća čitaoce da „lek“ za Covid-19 virus, može stvoriti nove osetljive grupe.
Strategije koje se najviše preporučuju za kontrolu širenja COVID-19 virusa – socijalno distanciranje i učestalo pranje ruku – nisu lake za milione ljudi koji žive u veoma gusto naseljenim zajednicama sa nebezbednim ili nesigurnim stanovanjem, kao i lošim sanitetskim uslovima i pristupom čistoj vodi …
Još jedna briga u afričkim zemljama je da će odgovor na COVID-19 virus ići na štetu lečenja drugih bolesti. Na primer, u Demokratskoj Republici Kongo, odgovor na ebolu rezultirao je ponovnim javljanjem ospica …
U socioekonomski krhkim sredinama, politika zatvaranja gradova može pogoršati nejednakosti u zdravstvu, a posledice je potrebno pažljivo razmotriti, da se ne ojača začarani krug siromaštva i lošeg zdravlja. Human Rights Watch je izvestio da je zatvaranje u Indiji nesrazmerno pogodilo marginalizovane zajednice zbog gubitka sredstava za život i nedostatka hrane, skloništa, zdravlja i drugih osnovnih potreba.
The Lancet zaključuje – manje-više – da bi bilo pogrešno spaliti selo, da bi ga spasili:
Iako bi trebalo slediti smernice WHO-a, model jedna veličina za sve ne može biti odgovarajući. Svaka zemlja mora kontinuirano ocenjivati koji su članovi društva osetljiviji kako bi pošteno podržali one koji su u najvećem riziku.
Priredila: Dajana Krnajski
Izvor: BioEdge