Danas postoje brojni senzori koji mogu da prate vaš rad srca, telesne pokrete, krvni pritisak i ostale mere vašeg organizma, što dovodi do eksplozije sistema koje prate vaše zdravlje. Neki od ovih aprata mogu biti korisni i jeftini, ali problem se javlja kada pokušate da otkrijete koji su zaista korisni, a koji nisu vredni pažnje. Klinička tačnost i privatnost informacija brojnih aparata ostaje problematično polje.
Jedan od popularnih sistema je stvorila firma Sleep Number u vidu tehnologije pametnog kreveta, čiji senzori prožimaju dušek. Senzori prate sve pokrete tela, otkucaje srca i disanje i informacije šalje u centralni kompjuter firme, a zatim algoritam ove podatke pretvara u brojeve koji bivaju poslati na vaš mobilni telefon čime vam iznosi informacije o kvalitetu vašeg sna. Zahvaljujući podacima o kvalitetu sna korisnika, algoritam postaje sve pametniji i sve tačniji u svojim procenama.
Zahvaljujući dugoročnom posmatranju sna korisnika, u slučaju nastanka promena u obrascima sna sistem može upozoriti korisnike u slučaju da je uočio nagovestaje srčanih problema, problema sa disanjem ili poremećaje sna. Ipak, težnja firme nije da stvara dijagnoze i zvaničnici ipak predlažu posete lekaru za pouzdanije informacije.
Mnogi od ovih sistema su prvenstveno namenjeni ljudima koji samo žele da prate stanje u kojem se njihovo telo nalazi, ali ima i onih koji su specifično namenjeni ljudima sa hroničnim bolestima. Jedan takav aparat koristi Glavna bolnica u Bostonu koja putem interneta dobija podatke o telesnoj težini i visini krvnog pritiska, pacijenata sa srčanim tegobama. Na ovaj način žele da pomognu svojim pacijentima, pre nego što im zdravlje postane ugroženo, a od kada se ovaj sistem koristi smanjeni su troškovi bolnice i smrtni ishodi pacijenata.
Ipak, ono čemu se teži je uspostavljanje monitoringa kod ljudi koji nisu bolesni, kako bi medicinari reagovali pre pojave težih simptoma bolesti. Postoje predviđanja da bi svi podaci koje pametni sistemi skupljaju o našem kvalitetu sna, vežbanju ili srčanim aktivnostima uz pomoć veštačke inteligencije doveli do brže dijagnostike bolesti.
U praksi, ljudi veoma brzo odustaju od korišćenja sistema za praćenje zdravlja jer ih ne vide kao dovoljno vredne svog vremena. Zdravoj osobi koja nema predispozicije da se razboli nadgledanje sopstvenog zdravlja može delovati kao nepotrebni napor.
I među lekarima postoje nesuglasice oko korišćenju ovih sistema. Najčešće kritike se tiču važnosti i validnosti informacija koje se prikupljaju. Polemike se vode o tačnosti podataka kao na primer – Da li ovi sistemi zaista pravilno mere krvni pritisak i može li se (ne)svesno uticati na njihove rezultate? Drugi problem je problem preopterećenja informacijama o pacijentu, koje mogu dovesti do zabuna i pogrešnih zaključaka pri dijagnozi.
Još jedna od briga pacijenata su privatne informacije o njihovom zdravlju. Mada po zakonu u SAD postoji zaštita podataka pacijenata, ovom zakonu još uvek ne podležu sistemi nadgledanja pomenuti u članku. Ovo stvara prostora da kompanije trguju informacijama o svojim pacijentima,
i pojedincima promovišu lekove pre nego što se razbole ili sa druge strane otvoriti vrata osiguravajućim kućama da imaju uvid u vaše potencijalne zdravstvene probleme. S obzirom da ova tehnologija postaje sve rasprostranjenija, pitanja njene pouzdanosti i bezbednosti su od velikog značaja, i mogući problemi se moraju rešiti brzo.
Priredila: Nevena Nikolić
Izvor: National Public Radio