Kako pandemija korona virusa eskalira, države su suočene sa sve složenijim etičkim odlukama u svom pokušaju da kontrolišu virus i spasu živote.
Lekari Intenzivne nege su prinuđeni da racionalizuju resurse zdravstva kao što su ventilatori i lekovi.
Vlade su uvele obimna ograničenja javnog zdravlja koje su radikalno izmenile svakodnevni život ljudi. I dok nadležni organi traže načine da spreče dalje širenje virusa, postavljaju se pitanja koja se tiču naših dužnosti prema zatvorenicima, migrantima i ljudima koji plove.
Ove etičke dileme nas navode da razmislimo o filozofskim okvirima koji određuju naše donošenje odluka kada smo suočeni sa globalnom pretnjom kao što je korona virus. Izveštači su raspravljali naročito o tri filozofije tokom ovih dana: komunitarizam, utilitarizam i libertarijanizam.
Komunitarizam
Komunitarizam je politička filozofija koja naglašava vezu između pojedinaca i zajednica. Pristalice komunitarizma predlažu da pojedinci izvode svoj identitet iz društvenih grupa, i da prava pojedinaca ne mogu i ne treba da budu posmatrana izolovano od društvenih normi i interesa. Komunitaristi, dalje, vide dobrobit društva ili zajednice kao određujući princip u donošenju političkih odluka, i skloni su da daju prednost interesu javnosti u odnosu na očuvanje slobode pojedinaca. Među značajnim misliocima komunitarizma su filozof Mišel Valcer sa Prinstona i politički teoretičar Mišel Sendel sa Harvarda (mada se Sendel malo nerado identifikuje kao komunitarista)
Kao što kolumnista Blumberga Džon Oters primećuje, Kina je praktikovala autoritaran oblik komunitarizma kada se korona virus prvi put pojavio u Vuhanu u januaru. Ljudima grada Vuhana je rečeno da se zatvore u svoje kuće, i često su prisilno stavljani u karantin, radi dobrobiti zajednice i države, većinski poistovećena sa Komunističkom Strankom.
Ipak postoji demokratski oblik komunitarizma koji je više u skladu sa Zapadnim liberalnim vrednostima. Ovaj drugi oblik komunitarizma je više određen solidarnošću sa društveno najugroženijima nego sa idealizacijom Države ili nekog drugog političkog entiteta. Većina ograničenja sloboda građana u Zapadnim državama su uvedena kao vid zaštite najugroženijih u društvu (kao što su stariji ili ljudi sa hendikepom).
U skorašnjem obraćanju na trgu Sv. Petra, papa Franjo je predložio komunitaristički pogled na trenutnu krizu, tvrdeći da: „smo shvatili da smo u istom brodu, svi smo krhki i izgubljeni, ali u isto vreme važni i potrebni, i svi smo sazvani da veslamo zajedno, svako od nas ima potrebu da uteši drugog.“
Utilitarizam
Utilitarizam je filozofija koja daje primarnu važnost posledicama postupaka, i, naročito korist koju ti postupci donose. U kontekstu politike, utilitarizam poprima oblik proračuna oko donošenja političkih odluka, čime učesnici razmatraju koji tok postupanja će doneti najveće dobiti za celokupno društvo.
Jedan kontroverzni primer utilitarističkog pristupa pandemiji COVID-19 bi bila takozvana taktika „imuniteta krda“ za obuzdavanje pretnje korona virusa. Neki epidemiolozi, kao i političari, su preporučivali namerno izlaganje sveukupnog društva virusu, sa ciljem da se stvori imunitet populacije prema virusu COVID-19. Ova strategija bi uključila veliku stopu infekcija i gubitka života, ali bi omogućila veću ekonomsku aktivnost tokom pandemije i ona bi se suočila sa problemom virusa direktno. Strategija imuniteta krda je predložena vladi Velike Britanije od strane njihovog Glavnog Naučnog Savetnika Patrika Valense sredinom marta, ipak vlada kaže da trenutno ne koriste ovaj pristup.
Utilitarizam se takođe prikazuje u odgovarajućim merama ograničenja koje su trenutno preporučene od strane mnogih uticajnih medicinskih etičara. Nedavno, nekoliko uglednih doktora i etičara u Sjedinjenim Američkim Državama su objavili članak u Novo Engleskom Žurnalu Medicine, tvrdeći da je „vrednost najveće dobiti“ najveća vrednost u ICU merama.
Libertarijanizam
Libertarijanizam je politička filozofija koja daje prednost pojedinačnih sloboda nad drugim dobrima. Libertarijanci imaju duboke sumnje prema bilo kojem pokušaju da se ograniči sloboda pojedinaca, uprkos tome što ovo može biti neophodno u sprečavanju dubokog rizika po društvo. Libertarijanci predlažu da bi ljudi trebalo da budu slobodni da preuzimaju rizik ukoliko to žele, čak i ako se to ponašanje može smatrati kao nesmotreno, nemoralno ili nerazumno od strane drugih članova društva.
Libertarijanizam se ogleda u ponašanju nekih članova stanovništva kao odgovor na vladina upozorenja vezano za rizik zaraze. Poslednjih nedelja su društveni mediji puni slika velikih društvenih okupljanja – često u luksuznim socijalnim sredinama – i nakon što su vlade uvele snažne nove mere za zaustavljanje širenja virusa. „Ako dobijem koronu, dobijem koronu“, kako je rekao 22-godišnjak na videu skoro u Floridi. „Na kraju dana, ja neću dozvoliti da me spreči u tome da se zabavim.“
Nedavno, učenjaci sa Instituta Mises – liberatrijanski trust-mozgova u Sjedinjenim Američkim Državama – su obrazložili da vlade treba odmah da ukinu zakone zatvaranja, i umesto toga dozvole pojedincima i porodicama da odluče koji nivo rizika žele da preuzmu u nastavku svojih svakodnevnih života tokom pandemije. U skorijem uvodnom članku, urednici zvaničnog bloga Instituta su rekli:
„Zaustavljanje Američke ekonomije od strane vladinih odluka treba da prestane. Trajne i dalekosežne štete uzrokovane autoratizovanog presedana daleko su više prevagnule u odnosu na one koje su uzrokovane virusom COVID-19. Američki narod – pojedinci, porodice, preduzeća – moraju sami da donose odluke kako i kada da otvore društvo i vrate se svojim svakodnevnicama“
Priredila: Natalija Marjanović
Izvor: BioEdge