Andreas Polterman (Andreas Poltermann)
27.mart 2013.
Apstrakt
Za razliku od aktivne eutanazije (ubistvo po zahtevu), koje većina populacije ne bi zabranila, ali je i ne podržava, mnogi ljudi u Nemačkoj se deklarišu za mogućnost medicinskog učešća u slobodno izabranom samoubistvu. Takođe, trećina nemačkih doktora i medicinskih tehničara mogu da zamisle svoje učešće u tome pod određenim okolnostima. Takođe interesantno u vezi sa debatom o medicinski vođenoj pomoći pri samoubistvu je činjenica da ona vodi ideološkoj kontroverzi između samoopredeljenja na jednoj strani i religijskih interpretacija stvaranja i života na drugoj, te otvara pogled na stvaran cilj debate o “slobodi da se umre“: unapređenju medicinske, po pravilu olakšavajuće brige o umirućim pacijentima u odnosu poverenja prema negovatelju, doktoru i članu porodice na bazi dijaloga. Uveren sam u to da sloboda da se umre treba da bude realizovana u dijalogu kao samoopredeljenje.
Biografija
Andreas Polterman: direktor beogradske kancelarije Hajnrih Bel Štiftung. Pre toga je bio direktor Odeljenja za političku edukaciju Hajnrih Bel fondacije u Berlinu. Hajnrih Bel fondacija je nemačka politička fondacija tesno povezana sa Zelenom partijom Nemačke. Izučavao je nemačku književnost, istoriju, filozofiju i političke nauke na Univerzitetu u Getingenu. Nakon sticanja doktorske titule sa tezom o filozofiji prava Imanuela Kanta 1984. godine, bio je član Nacionalnog istraživačkog centra za književni prevod na Univerzitetu u Getingenu od 1985. do 1994. Od tada radi u Hajnrih Bel fondaciji.